Ako pobačaj vrijeđa vaša moralna i vjerska uvjerenja, možete ga odbiti, ali ne možete drugima spriječiti da ga počine. Zašto bi zakon trebao nametati nekakav javni moral kršenjem autonomije savjesti, čineći da drugi odlučuju umjesto njih?

Odluka ostaje osobna samo u granicama u kojima se ona odnosi isključivo na interese i na prava osobe koja odlučuje. Ali ako uključuje prava i interese koji pripadaju drugima, odluka nije više osobna nego delegirana. No, nitko ne može delegirati prava koja mu ne pripadaju, tim više ako je to pravo primarno, kao što je pravo na život. Život, naime, pripada isključivo Onome koji ga je stvorio i Njemu pripada dati ga kao i uzeti ga, stoga nitko ne može uništiti nedužni ljudski život, pa ni majka.

Uništavanje nekoga u ime slobodnog upravljanja vlastitim privatnim životom, znači uništavanje i samoga smisla postojanja svakog privatnog života, odnosno dostojanstva čovjeka stvorena na sliku Božju. Pobačaj ili masakr nerođene djece nije privatni izbor, nego privatni zločin koji viče za osvetom pred Bogom i pred ljudima i traži pravdu.

Kao što bi bilo apsurdno tolerirati seksualnu zloporabu nekih roditelja nad svojom djecom uz izgovor da se radi o privatnoj stvari koja se događa unutar obitelji, tako isto je apsurdno tolerirati da žena uništi dijete koje nosi u utrobi, uz izgovor da se radi o privatnoj stvari koja se događa unutar njezine maternice. Nakon svega, pobačaj je u pravom smislu riječi najteža zlouporaba koju majka može počiniti prema vlastitom djetetu.

Povratak na često postavljena pitanja Povratak na često postavljena pitanja

Leave a Reply

Your email address will not be published.