Ali što činiti sa jednom ženom “trećeg svijeta” koja već ima puno djece? Zar nije takva u velikoj potrebi pribjeći pobačaju?

Ovo pitanje sakriva u sebi materijalistički sofizam kojega možemo nazvati “društveno-ekonomskim pobačajem”. Štititi žene takozvanog “trećeg svijeta”, siromašne, one na rubu društva i diskriminirane, gurajući ih ili (još gore) sileći ih na pobačaj, kako to hoće UN, predstavlja flagrantno protuslovlje. Nije moguće poboljšati uvjete života promičući smrti. Ostaviti jadne žene trećeg svijeta da ubijaju vlastiti djecu, nije primjer čovjekoljublja, nego promicanje genocida.

Sama gospodarska znanost uvjerava nas da nisu djeca koja se trebaju roditi odgovorna za glad, za kriminal, za diskriminaciju. Naprotiv, plodnost nekog naroda može predstavljati jedan od čimbenika njegova bogatstva. Stoga je posve nepravedno kazniti smrću bebe navodeći kao izgovor društveno-gospodarsko stanje. Međunarodna zajednica, naprotiv, je dužna pronaći pravo rješenje za stvarne probleme trećeg svijeta. Ona mora štititi ljudski život koji se rađa, bez posezanja za licemjernim sredstvom pranja ruku, predlaganjem krivog rješenja, pobačaja.

Povratak na često postavljena pitanja Povratak na često postavljena pitanja

Leave a Reply

Your email address will not be published.