Može li država ozakoniti pobačaj, barem pod točno određenim uvjetima?

Država nema pravo ozakoniti pobačaj nikakvim izgovorom i pod nikakvim uvjetom, jer ona nije gospodar ljudskog života i ne može ga žrtvovati u korist tobožnjih socijalnih i političkih interesa. Ako država ozakoni pobačaj ona ozakonjuje ubojstvo i čini socijalni grijeh, minira one iste temelje društvenog suživota koje bi trebala štititi. Građanin treba, zakon koji dopušta pobačaj, smatrati moralno nedopustivim i zakonski nevažećim, kojemu ima puno pravo prigovarati po savjesti, na civilizirani način protiviti se i tražiti njegovo ukidanje.

Ništa ne mijenja činjenica da država ozakoni pobačaj demokratskom odlukom neke većine, bilo parlamentarne, bilo glasačke. Volja naroda, pa i vjerodostojna, nema pravo utvrditi što je dobro i pravedno, niti može zlo pretvoriti u dobro. Volja naroda  može samo tolerirati neko neizbježivo zlo, ali ne može ozakoniti neko zlo, niti pod izgovorom da želi izbjeći neko gore zlo.

Ivan Pavao II tvrdi:
Vrijednost demokracije stoji i pada s vrijednostima koja ona utjelovljuje i promiče. U temeljima tih vrijednosti ne mogu privremene i promjenjive većine mišljenja, nego samo priznavanje jednog objektivnog moralnog zakona koji je kao prirodni zakon, upisan u ljudskom srcu i normativno je uporište samog građanskog zakona (…). Kada neka parlamentarna ili glasačka većina ozakonjuje uništavanje još nerođenog ljudskog života, ne donosi li tiransku odluku u odnosu na slabije i nebranjeno ljudsko biće? (…). Zakoni takve vrste ne samo da nikako ne obvezuju u savjesti, nego potiču na hrabru i jasnu odluku da im se treba suprotstaviti.

(Enciklika “Evanđelje života” br. 70)

Povratak na često postavljena pitanja Povratak na često postavljena pitanja

Leave a Reply

Your email address will not be published.