Ne bi li zakon trebao dozvoliti pobačaj barem u slučajevima kada je zametak oštećen, kako bi se izbjegla nesreća da se rodi hendikepiran i majku poštedilo od problema jednog djeteta lišenoga “kvalitete života”

Kao što smo rekli, ljudsko dostojanstvo ne ovisi o tome jesu li njegove životne funkcije savršene. Iz toga proizlazi da kvaliteta života ne ovisi o zdravlju ili cjelovitosti fizičkih ili psihičkih funkcija neke osobe. Hendikepirana osoba, pa i teško, ne prestaje time biti čovjek, i imati pravo na život. On zaslužuje, bilo prije bilo poslije rođenja, istu zakonsku zaštitu, koja je zajamčena svim ostalim građanima. Tko mu niječe takvu zaštitu potiče na mrsku diskriminaciju koja potkopava temelje ljudskog suživota. Ne postoji nikakva razložena razlika između ubijanja nerođenog djeteta i ubijanja rođenog hendikepiranog. Ubijanje nerođenog zbog njegovog hendikepa predstavlja autentičnu pretporođajnu eutanaziju.

Papa Ivan Pavao II s pravom potkazuje onaj: “Rat moćnih protiv slabih u kojemu, život koji bi trebao biti prihvaćeniji, smatra se beskorisnim, nepodnosivo teškim, te stoga biva odbačen.” Dr. Eugene Diamond izjavljuje: “Utvrđivanje genetskih anomalija za vrijeme života prije rođenja proizvelo je isti učinak kao i stvaranje slobodne zone u kojoj se može slobodno pucati u metu.

Argument koji pretendira opravdati pobačaj radi osiguranja “kvalitete života”, nije karitativan nego kriminalan. U ime kvalitete on misli uništiti život radi osiguranja kvalitete. Nadalje on predstavlja tešku iluziju glede mogućnosti osiguranja takve kvalitete. Prof. Jerome Lejeune, poznati francuski genetičar iznosi ovu značajnu vijest koju mu je povjerio njegov američki kolega: “Prije mnogo godina moj je otac bio liječnik, Židov, koji je vršio svoju profesiju u Brenau, u Austriji. Jednog dana rodile su se u njegovoj klinici dvije bebe. Jedna je bila jaki muškić dobrog zdravlja koji je jako vrištio. Druga ženska bila je ženska, mongoloid. Njezini su roditelji bili tužni. Kroz skoro pedeset godina pratio sam život ovih dviju beba. Hendikepirana je odrasla u očevoj kući i kao odrasla bila je u stanju uzeti na brigu majku, pogođenu srčanim udarom, za čitave njezine duge bolesti. Ne sjećam se imena te djevojčice, ali se dobro sjećam imena zdravog dječaka, jer je on, kao odrastao, dao masakrirati milijune ljudi, a umro je u berlinskom bunkeru. Njegovo je ime Adolf Hitler.

Povratak na često postavljena pitanja Povratak na često postavljena pitanja

Leave a Reply

Your email address will not be published.