Bogati će sebi uvijek moći dozvoliti pobačaj nezakonito bez rizika, dok siromašni ostaju prisiljeni pribjegavati opasnoj i ponižavajućoj tajnosti. Ne bi li stoga trebalo izbjegavati takvu diskriminaciju pružanjem siromašnima “jednaku priliku” za pobacivanje bilo medicinsku bilo ekonomsku, s potporom države?

Dopustiti siromašnima da ubijaju svoju djecu ne znači dozvoliti im “jednaku priliku”, nego eventualno “jednaki zločin”. Nadalje, javni novac trebao bi podupirati život a ne smrt. Trebao bi biti uložen za pomaganje djece siromašnih, a ne za njihovo ubijanje. Kako preporučuje prof. Rice: “Javne potpore trebale bi prestati ne samo za pobačaje, nego i za sve organizirane djelatnosti koje šire i favoriziraju pobačaj. Nijedna od tih organizacija ne bi smjela benificirati fiskalne povlastice.“